U mnogim crkvama događa se 17. siječnja promjena na jednom oltaru: sliku ili kip sv. Antuna Padovanskog zamijeni lik svetog Antuna Pustinjaka. Ta dva sveca imaju ne samo isto ime, nego su im i životi dosta podudarni. Obojica su se u ranoj mladosti posvetila slavi Božjoj.

Draga braćo i sestre, danas bih htio progovoriti o jednom velikom zapadnom crkvenom ocu, o svetom Hilariju od Poitiersa, koji je bio jedan od velikih biskupa 4. stoljeća. U sukobu s arijevcima, koji su držali da je Božji Sin, Isus, tek stvorenje, po svemu izvrsno, ali ipak stvorenje, Hilarije je čitav svoj život posvetio obrani vjere u božanstvo Isusa Krista, Sina Božjega i Boga kao Oca koji ga je odvijeka rodio.

Početkom XIII. st. doživjele su vrhunac borbe za oslobođenje svetih mjesta u Kristovoj zemaljskoj domovini Palestini. Muslimani su križarima pružali sve snažniji otpor, a nesloga i razjedinjenost kršćanskih knezova pridonosila je njihovu porazu. U to vrijeme upalo je u ruke muslimanima mnoštvo kršćana koji postadoše bijedni robovi.

Danas mi je želja progovoriti o njegovu prijatelju Grguru Nazijanskom,  koji je također, poput Bazilija, podrijetlom iz Kapadocije. Slavni teolog,  govornik i branitelj kršćanske vjere u 4. stoljeću, bio je poznat po svojoj  rječitosti, a kao pjesnik imao je i istančanu i osjetljivu dušu.

Sveti Bazilije, u bizantskim bogoslužnim tekstovima označen kao “sjajni prvak  Crkve”, bio je veliki biskup 4. stoljeća, prema kojemu kako istočna, tako i  zapadna Crkva gleda s divljenjem zbog svetosti njegova života, zbog izvrsnosti  nauka, te zbog skladnog sklopa spekulativnih i praktičnih sposobnosti.

Godinu dana nakon Milanskog edikta, to jest god. 314., izabran je Silvestar za papu kao 34. nasljednik svetoga Petra, prvog pape. Svi njegovi prethodnici na Petrovoj stolici bili su mučenici, iako nije baš svaki umro izravno od pretrpljenih muka. Crkva ih slavi kao mučenike jer su živjeli u doba mučeništva, jer su mnogo za nju pretrpjeli, a većina i umrli.