Bog dolazi u stvarni svijet. On ne želi neki magični svijet koji bi se trebao nalaziti u fantaziji nestvarnosti. On silazi u židovski narod, postaje čovjekom i svojim tijelom osjeća svu zeblinu noći, siromaštva i odbačenosti od „velikog svijeta“. U nastavku pročitajte cijelu propovijed p. Zlatka Špehar, izrečenu na misi Polnoćki. Galerija slika.
Dragi vjernici!
Putovati po noći, doći u crku u ponoć nije sama po sebi razumljiva stvar. Jesmo li si postavili pitanje: „Zašto to činim?“. Imamo li na to osobni odgovor ili je to nešto što je dio naše hrvatske katoličke tradicije, koja, utemeljena na vjeri u evanđeosku utjelovljenu Riječ izvire iz zakutka naših – kroz godinu možda, pospanih duša? Odgovor tražimo najprije u sebi, pa, ako nam nije posve jasno, otvorimo svoje misli i osjećaje, svoje srce ovom svečanom slavlju Rođenja Maloga Isusa – Njegovog rođendana, čiju uspomenu kršćani slave već dvije tisuće godina.
Zašto slavi čovječanstvo, prožeto krstom, jedan jedini rođendan tako svečano? Odgovor nam daje danas odlomak iz poslanice svetoga Pavla apostola Titu: „On sebe dade za nas, da nas otkupi od svakoga bezakonja i očisti sebi Narod izabrani koji revnuje oko dobrih djela“ (Tit 2,14).
Apostoli do slavlja Isusovog rođendana ne dolaze spontano; oni to čine iz iskustva Isusove muke i smrti i Njegovog uskrsnuća – svoga predanja „za nas, da nas otkupi… i očisti“! Isusovo rođenja – Polnoćka - osvijetljeno je svjetlom uskrsnog jutra. Bez uskrsnog jutra, uzalduno bi bilo slaviti početak koji nema završetak u vječnosti već u zemlji.
U tome svjetlu Isusa proslavljenoga Crkva otkriva božićno svjetlo koje se nadvija nad betlehemsku štalicu i razumije pjev anđeoski: „Svim na zemlji mir veselje – svemu stvorenju, svakom čovjeku dobre volje“; to Svjetlo je utjelovljena „Riječ, koja je tijelom postala i nastanila se među nama – Ona, Svjetlo istinsko koje dođe na svijet radi prosvjeltljenja svakoga čovjeka, je poslana od Boga za nas – za svakoga od nas, da prosvijetljeni Njome mi budemo nositelji Svjetla – Isusa Krista u našim malim svjetovima – onim obiteljskim, rodbinskim, prijateljskim – prosvijetljeni vjerom u svakom atomu darovanoga nam tijela, da radošću Božića oplemenjujemo svijet u sebi i uokolo nas.
Zato ova Sveta noć ima svoju neograničenu moć koja čovjeka dovodi do jaslica njegova srca: Ona se uvlači potajno u nas da nam se otkrije u punini radosti u kojoj se naša srca čiste i postaju otvorena za sve one divne riječi koje otvaraju bogatstvo Božjega blagoslova u nama, kada si međusobno zaželimo Čestit Božić…
Bog dolazi u stvarni svijet. On ne želi neki magični svijet koji bi se trebao nalaziti u fantaziji nestvarnosti. On silazi u židovski narod, postaje čovjekom i svojim tijelom osjeća svu zeblinu noći, siromaštva i odbačenosti od „velikog svijeta“, današnjim rječnikom rečeno: od tzv. Novog svjetskog poredka, koji živi u glavama samoproglašenih vladara ovoga svijeta kojima je temelj uništenje a konačnica pakao; Isus se približava čovjeku sa strane – siromahu i odbačenomu, prognaniku i izbjeglici, osamljenom i napuštenom, starom i nemoćnom, bolesnom i očajnom – meni, tebi brate i sestro - čovjeku u punini te riječi. Isus je brat i Gospodine, Bog i Čovjek, radost svima u kojima čovještvo nije umrlo.
I noćas ne možemo a ne misliti na tolike žrtve bezumnoga nasilja koje čine ljudi u kojima se čovještvo pretvorilo u paklenu ideologiju koja nije sposobna za ništa drugo nego za sijanje mržnje iz koje se rađa smrt. Bliski žrtvama i njihovim obiteljima u našu molitvu uključujemo snažni zaziv za mir i obraćenje. Da to možemo svjesno i u milosti moliti, sveti nas Pavao noćas poziva na „odreknuće od bezbožnosti i svjetovnih požuda“, poziva na razum kojim je jedino čovjek obdaren: da po razumu pravedno i pobožno živimo… i da budemo Narod koji revnuje oko dobrih djela, jer smo od Boga po krštenju izabrani. Samo takav Narod može slaviti i živjeti Boga u svome životu – ići putem obraćenja i živjeti mir: Naš hrvatski narod to čini kroz sve bure i lahore već 14 stoljeća. I zato smo i noćas ovdje.
Braćo i sestre, roditeljsku radost nadvijenom nad kolijevkom vlastitoga djeteta mogu samo roditelji doživjeti i tu radost sa svojim djetetom dijeliti i osjećati. Nagnuće nad kolijevkom božanskoga i zemaljskog djeteta, Otac Nebeski u ovoj noći iznova ponavlja svojim nagnućem nad kolijevkom svijeta – moga jer se Njegov Sin, Mali Isus i noćas u nama rađa: mi postajemo i jesmo ta kolijevka čovječanstva nad kojom bdije Bog Svemogući. On želi da se Njegov Sin, Isus, u nama osjeća ugodno i dobrodošao, bez stresa i žurbe.
Proteklo vrijeme adventa-došašća smo imali i previše žurbe i brige, stresa i umora; ova Sveta Noć nas poziva na smiraj duše i poziva na onaj korak k malom Isusu u Jaslicama, da mu pristupimo djetinjom radosti što je On među nama i što nam je taj Mali Isus, našom najvećom snagom i čežnjom života, koja se očituje Njegovim „spasiteljskim čovjekoljubljem“, na što nas podsjeća sveti Pavao.
Pustimo noćas, braćo i sestre, da nam Mali Isus ukrade srce… ta, zato smo svi noćas ovdje. Amen.
