U Hrvatskom domu na Lugonesu u Buenos Airesu, gospodin Domagoj Vlahović, Josip Puches i Natasha Dujić su pripremili sve za predstavljanje moje knjige. Klapa B.A. iz Buenos Airesa je nastupila. Svečanosti nije manjkalo ništa. Knjige su razgrabljene… ostao sam bez ijedne. Nismo zaboravili na stradanje Vukovara, Škabrnje i Slunja. Molitvom za žrtve srpskih zločina kao i za mučenike ovdašnjih hrvatskih vlasti, uputili smo Nebeskom Ocu: pokojnima mir vječni, a mučenima kraj mučeništva i nova nada u dostojan život Hrvata u Hrvatskoj.
Govor gdin. ing. Josipa Puchesa na predstavljanju knjige "Tragom Hrvata u Argentini, Paragvaju i Urugvaju":
Dame i gospodo,
kada je Svevišnji stvorio čovjeka i oblikovao mu njegovo tijelo i dušu usadio mu je u srce niz kreposti i među ostalim - ljubav prema domovini - kao pravu plemenitost ljudske duše. U listiću našeg hrvatskog katoličkog središta ispravno stoji: Pojedinac nestaje ako nije ugrađen u obitelj, a obitelj kao jedinka nestaje ako se ne ugradi u zajednicu vlastitog naroda. Sveti Toma Aquinski pak stavlja dužnost obrane domovine iznad brige za vlastitu obitelj, a on je poznavao ljudsko poslanstvo na zemlji bolje nego itko drugi. I Sin Čovječi plakao je nad sudbinom Jeruzalema, nad sudbinom svoje zemaljske domovine.
Tijekom svoje tisućljetne povijesti, hrvatski je narod doživio teške pogibelji za svoj opstanak, no njegovi sinovi i kćeri - vjerni izrečenim postulatima - nisu kroz vjekove izbjegavali borbu obrane. Njima je zahvaliti da je konačno koncem dvadesetog vijeka granulo sunce nezavisnosti na obzorju domovine. No borba nije završila: nove pogibelji izniču. Naša je domovina od zadnjih desetljeća 19-og stoljeća doživjela nekoliko valova iseljavanja - koja po nekim procjenama nadilazi jedan milijun dvjesto tisuća osoba. Za jedan mali narod to je sudbonosna okolnost, jer postoji mogućnost jednog ogromnog biološkog gubitka za naš narod što iziskuje od svih svjesnih Hrvata jednu obrambenu akciju. Ona može biti raznovrsna: posjeti gospodarske ili političke važnosti koliko pojedinaca to i službenih tijela iz Hrvatske hrvatskim institucijama u inozemstvu i obratno.
U tom smislu danas nas interesira naglasiti neprocjenjivu vrijednost literature bilo pisane u inozemstvu o gospodarskim i političkim temama našeg naroda, kao i obratno: pisane u Hrvatskoj o životu, poteškoćama brigama, ali i o uspjesima, nadama i rodoljublju Hrvata u inozemstvu. mOtac Špehar - svojedobno gvardijan u mučeničkom gradu - u mojem gradu - Vukovaru - ispunjava tu dužnost svojim spisateljskim sposobnostima u svojim djelima „Tragom hrvatske niti u Argentini“ i „Tragom Hrvata u Argentini Paragvajuu i Urugvaju". To je neprocjenjivi doprinos održavanju jedinstvenosti i povezanosti domovine s Hrvatima u Argentini i susjednim zemljama.
Još jednom fra Zlatko: Veliko, veliko hvala! Ne napusti nas nikada!
Ing. Josip Puches
Zahvalan na predivnoj organizaciji, mirno sam krenuo prema krevetu… moralo se malo i spavati.
U nedjelju 19. studenog, održana je Sveta misa u Hrvatskom centru Sv. Nikola Tavelić u Buenos Airesu, povodom proslave sveca zaštitnika centra, četrdesete obljetnice samoga Centra i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara.
Misu su koncelebrirali fra Joso Peranić, fra Zlatko Špehar iz Salzburga i p. Dinko Krpan. Specijalni gosti bili su Klapa Dišpet (Zagreb), Klapa HKM (München), Klapa Vinčace (Novi Vinodolski), Klapa Valovi (Buenos Aires) i Klapa BA (Buenos Aires), koji su svojim pjevanjem približili Hrvate u Argentini Bogu i Domovini. U misi je sudjelovao velik broj vjernika.
Fra Joso Peranić, voditelj Hrvatskog centra u Buenos Airesu, je u ime zajednice pozdravio sve klape koje su došle i posebno se prisjetio svih fratara koji su sagradili središte i koji su uvijek predano radili za hrvatsku zajednicu. Sačuvali su jezik, promovirali hrvatsku kulturu i vjeru u Boga.
Tom prigodom sam uputio i poruku Hrvatima u Argentini:
SIJMO MIR I NIKNUT ĆE PRAVEDNOST
Buenos Aires – Sv. Nikola Tavelić, 19.11.2017.
Braćo i sestre!
Radosno slavimo Dan Gospodnji u ovom Hrvatskom katoličkom središtu sv. Nikole Tavelića, povodom proslave spomendan na sv. Nikolu Tavelića i četrdesete obljetnice samoga Središta, u kojemu se Božja Riječ tumači na hrvatskom jeziku u Buenos Airesu. Gdje se sije Riječ Božja, za njom niče mir, a gdje ima mira, pravednost već kuca na vratima. To je znak života čovjeka i zajednice koja ostaje vjerna Bogu, služeći ljudima.
Nije danas lako ostati pravednim nad nasiljem koje se neprestano nameće "biblijskom" progresijom: "Postavimo zasjedu pravedniku jer nam smeta i protivi se našem ponašanju" (Mudr 2,12), upravo smo čuli u prvom čitanju. Nisu to činili samo stari proračunati Židovi. U ovakvom načinu razmišljanja imali su u njima svi narodi učitelje. U svakom vremenu nepravda žudi za pohlepom i ne bira sredstva da bi došla do cilja; nažalost, cilj je pohlepe nepravda koja stoljećima i tisućljećima u nebo vapije. Ostaje ukorijenjena u dubini srca čovječjega – čovjeka koji sebe stavlja na Božje mjesto u našem svijetu. A to trpe mnogi i plaćaju siromaštvom, progonstvima, lažnim osudama, izgonima, a prečesto bježe iz svoga doma i kraja u tuđi svijet, da se sačuva vlastita glava.
Svaki takav nepravedni čin čovjeka prema Bogu i svijetu postaje izazovom za traženje pravednika u svijetu. Ne može zlo nadvladati dobrotu koju je sam Isus Krist svojim križem na ovoj zemlji posijao; dobrota je to koju čovjek zla ne razumije jer ne zna biti dobar. Isus daje svoj život za čovjeka svakog vremena. Iz svoje dobrostivosti ne izuzima niti ljude koji su se odrekli čovjeka i samoga Boga. S njime na križu umire grijeh da bi otvorio svima nama vrata uskrsnuća u vječni život. Života ima tamo gdje ima mira, mira ima tamo gdje se čovjek zauzima za pravdu i život svoj stavlja Bogu na raspolaganje.
Braćo i sestre! Evanđelje je poziv na služenje u radosti poput Isusa; služenje koje ide do kraja, koje ne postavlja uvjete i granice: tamo gdje čovjek ljubi, Bog je na djelu. A tko će Bogu postaviti granice? Zato nas Isusov poziv iz današnjeg Evanđelja stavlja nasuprot bezbožnicima i Starog i Novog zavjeta: "Tko želi biti prvi, neka bude svima poslužitelj." (Mk 9,35) Isus nas ne stavlja u poziciju "sluge koji ne zna što čini njegov gospodar"(…), Isus nas stavlja u odnos između Gospodara koji ljubi svoga vjernog slugu i objavljuje mu sebe; Bog se objavljuje vjernima u Isusu Kristu, nama, koji vjerno slijedimo Njega kroz sve ovo vrijeme, ovdje, u svijetu koji nudi puno, a koristi malo za Svijet Božji. Vjerni su Isusu narod Božji, Crkva, a Crkva je putujuća zajednica različitih naroda. U njoj se nitko ne bi smio osjećati strancem. Vas i danas ovdje u Argentini znaju nazivati strancima. Apostol nam Pavao poručuje da smo svi mi stranci na ovoj zemlji, jer "domovina je naša na nebesima odakle iščekujemo dolazak Gospodina našega Isusa Krista." Svi mi hodimo ususret Gospodinu. Bez razlike na tlo na kojem se čovjek nalazi, svi smo mi Kristovi, a On naš Gospodin i Brat.
Vi se nalazite u ovoj zemlji kao građani, radnici, kao bivši prognanici. Ušli ste u strukture i političke i crkvene. Uvidjeli ste da vas njihove oči budno prate - svaki vaš korak, vaš čin, vašu riječ mjere najosjetljivijom vagom. Namjerno zaobilaženje istine o odlasku i Vašem postojanju kao vjerničke i državotvorne hrvatske zajednice, u službi je onih koji mrze Istinu u punom smislu riječi – i to ponajviše u Hrvatskoj.
Znamo da su one opterećene povijesnim zbiljama, koje nam nisu išle punih 70 godina u prilog. Poznato nam je da se uvijek "zao glas" radije prenosi i čuje, nego li dobri. Uz sva nastojanja i dokaze, mi se Hrvati-katolici i nadalje promatramo kroz prizmu "sudionika zla" iz koje se niti naše svetinje ne izuzimaju. Zlo i nasilje nam je pribijeno, uzeto je iz mašinerije laži i klevete, mržnje i zavisti Istoka, koji je odgojen i odgaja tako svoje generacije: što su radili s nama od 1918. pa do 1995.? Nažalost, u ovome svijetu gdje se i mi i vi nalazimo, sve su te laži i klevete u medijima uzete kao gola istina i svi ti zločini prema čovjeku i protiv istine - nemoral i laž - uzimaju se za vjerodostojnost. I dan danas sve strukture vlasti u domovini Hrvatskoj su pod utjecajem komunističkog i srpskog rasističkog nametanja krivnje cijelom hrvatskom narodu.
Posjet sv. Oca, blagopokojnog pape Ivana Pavla II. Katoličkoj crkvi u Hrvata i svim ljudima dobre volje, ukazao je svijetu na vjeru, jedinstvo i moralnu snagu Hrvata. Hrvatsko vjerničko mnoštvo, koje se bilo slilo diljem Hrvatske, a kasnije i u Sarajevo, mnogo prognanika i izbjeglica, ratom osakaćenih ljudi koji nose nezacjeljive rane ratne agresije Istoka, koja je izvršena, i još se uvijek vrši nad Hrvatima posredstvom tzv. međunarodnih institucija i danas, zapljeskalo je sv. Ocu kada je pozvao na opraštanje. To je znak da niti jedna agresorska zloća nije istjerala KRŠĆANSKU DOBROTU PRIVRŽENU DUŠI HRVATSKOG NARODA. U vjeri jedinstveni, Hrvati se i nadalje žele braniti bez mržnje, bez osvete i odmazde. Vukovar u hrvatskoj povijesti je najočitiji znak te hrvatske vjernosti Bogu: «Nakon proživljenoga zla, ubojstva muža Ivana Janko, kojega su razapetoga između dva vagona Srbi raznijeli tenkovskom granatom, Fanika je brišući suze kazala: ZABORAVILA SAM MRZITI!» Srce Hrvata - katolika ne smije biti opterećeno mržnjom i osvetom: osjećaji mržnje i osvete ne mogu se složiti s civilizacijom ljubavi. Jučer se kolonom sjećanja obilježila te tužna, ali slavna prošlost hrvatskog Vukovara po 26 puta. S ponosom se slilo u kolonu više od šezdeset tisuća poklonika žrtvi i mučeništvu iz kojega je nikla Slobodna Hrvatska Država.
Na sve zločinačke napadanje i osuđivanje nas Hrvata, mi dajemo jedino taj odgovor svijetu: Mi NISMO NAROD MRŽNJE I OSVETE. Zapamtimo: to nije niti smije biti nekakav naivni pacifizam – tzv. Mirenje ili pomirenje, jer "oprostiti ne znači odreći se instrumenata pravde u pravnoj državi koja je dužna progoniti počinitelje zločina." Tzv. međunarodna zajednica, nažalost i svi neprijatelji hrvatske slobode u Hrvatskoj nam danas i to osporavaju…..
Zato mi svojim moralnim životom civiliziranog čovjeka, koji svoje življenje temelji na vjeri u Isusa Krista, moramo svjedočiti istinu i zauzimati se, zahtijevati da se žrtva ne smije izjednačiti s agresorom, ljubav i mir s mržnjom i odmazdom.
Sveti Nikola Tavelić nam je u tome stameni svjedok i primjer: za Istinu vječnoga Boga nije se dao uplašiti niti moćnika onodobne povijesti koji se povjerio ljuskom proroštvu u kojemu nema Božjeg traga. Nismo li upravo u ovim vremenima tome svjedoci, gdje se Boga zaziva upravo u najvećem zločinu ubijanja i istrebljivanja Njegove, Božje djece koja se ne odriču Vječne Istine – Isusa Krista.
Zato i u duhu sv. Nikole Tavelića, naše ponašanje i naš život, naša pripadnost katoličkoj vjeri i življenje po Riječi Božjoj, moraju biti odraz duše hrvatskoga čovjeka, koji i u stranom svijetu ne odustaje od humanosti i moralnih načela istinoljubivosti, pravde i pravednoga mira.
Otvoreni napad na stup vjere i vjernosti Katoličkoj crkvi i hrvatskome narodu, na bl. kardinala Stepinca, kojemu se, nažalost, pridružio i službeni Vatikan, a na prosvjed SPC – o upitnosti svetosti Stepinčeva života! - uz političare čine i mnoge europske vjerske novine, iznoseći brižno preparirane laži i klevete od strane srpske pravoslavne crkve, ne smiju nas zastrašiti i ostaviti po strani. "Jedina moralna snaga naših vremena" – blagopokojni papa sv. Ivan Pavao II., dao je svjedočanstvo o tom mučeniku za katoličku vjeru i hrvatski narod: usprkos svim silama zla ovoga svijeta – Istoka-Zapada-bivših komunističkih sudaca „u ime naroda", uvrstio je na pravdi Boga kardinala Stepinca među blaženike. Papa se nije dao ometati klevetama koje dolaze iz samih vrhova Istoka te previdjeti hodočašćenje Hrvata na Stepinčev grob, svjedočanstvo Neba te prešutjeti istinu o njemu. A što čini sadašnji papa Argentinac? Trguje li on svetošću Kardinala Stepinca s „ocima laži“ ?
U Iguazuu sam u jednoj hrvatskoj obitelji ugledao sliku kard. Stepinca. Na moj upit: «Otkuda vam slika», uslijedio je odgovor: «On je uvijek s nama…»
Mi znamo jedno: Samo hodajući Stepinčevim putem, hrvatski će katolici biti spremni na punu istinu, jer Istina oslobađa, a bez priznate istine svaki je mir lažan. I sv. Nikola Tavelić i kard. B. Alojzije Stepinac su nam u tome najbolji putokazi.
Mi danas ovdje, u ovom svetištu vjere i odanosti Bogu po zagovoru sv. Nikole Tavelića, želimo upravo uputiti svoju molitvu i Odvjetnici Hrvata – kako to dično stoji u potpisu slike Gospe koja je pratila prognane od Italije do Argentine, za naše međusobno jedinstvo: da svi budemo jedno. Za jedinstvo na koje nas poziva Gospodin Isus, a ne na razjedinjenost koja nas u ovome svijetu okružuje i često lupa po našim zajednicama…..
U tome smislu se sjećamo i svih Vaših dušobrižnika, zadarskih franjevaca: fra Marijana Zlovečere, fra Line, fra Ivana Gavrana, fra Šandre, fra Ilije, fra Matije i fra Joze – koji su gradili ovo Središte, ne samo materijalno, već ponajviše duhovno, u kojemu se čeličila vjera u Boga i slobodu hrvatskoga naroda, te časnim spomenom na fra Stjepana molimo: pokojnima vječni mir a živima blagoslov.
Zato ostanimo neslomivi i jedinstveni u vjeri u Boga, vjernosti prema Katoličkoj crkvi i ljubavi prema svome hrvatskom narodu te poštivanju svačijega i svakoga čovjeka dobre volje. Neka nam u tome pomogne Gospodinova Majka, Kraljica Hrvata, sveti Nikola Tavelić i blaženi – za nas Hrvate sveti Alojzije Stepinac kako ga u duši hrvatskoj nosimo i nazivamo. AMEN.
Svečanost se nastavila u Domu hrvatske mladeži na Piku, u blizini samoga središta. A ovako se slavilo s klapom Croatia iz Münchena, ženskom klapom Dišpet iz Zagreba i domaćom klapom Buenos Aires:
